Blaženi Julijan zaštitnik Bala
Zaštitnik Bala Blaženi Julijan poznat i pod mjesnim imenom San Zulian, mlad je stupio u Franjevački red i nakon studija filozofije i teologije zaređen je za svećenika. Živio je u raznim samostanima u Istri, a najveći dio života proveo je u samostanu Sv. Mihovila u blizini Bala gdje je i prema legendi preminuo između 1328. i 1367. godine.
U samostanu Sv. Mihovila Julijan je živio uzornim redovničkim životom. Često je išao po istarskim selima i gradovima, propovijedao i dijelio sv. sakramente, a posebno se istaknuo kao čovjek koji donosi mir među posvađane ljude. No, brojni su vjernici dolazili k njemu u samostan sv. Mihovila. Ispovijedali su se i tražili savjete.
Umjetnici su ga prikazivali s knjigom i križem u ruci, jer je nastojao kao navjestitelj Božje riječi, propovjednik i pučki misionar svima u ime Kristovo donijeti Božji mir, provodeći u djelo geslo svoga duhovnog oca sv. Franje: "Mir i dobro!"
Narod ga je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveca. Ne samo da su ga štovali kao sveca, nego su ga građani Bala izabrali za svoga zaštitnika, kako svjedoči "Općinski statut" iz 1477. godine. Sveta stolica potvrdila je njegovo štovanje 1910. godine dekretom u kojem je navela da je bio „krijepostan u riječi i djelu, raspaljen božanskom ljubavlju, pun revnosti u spašavanju duša…“
Franjevci su napustili samostan sv. Mihovila početkom XVI. stoljeća, a tijelo bl. Julijana ostalo je u samostanskoj crkvi, gdje su ga vjernici i dalje štovali. Građani su 1597. g. prenijeli njegove moći u župnu crkvu, pa se od tada svečano slavio blagdan prijenosa. Njemu u čast 29. rujna 1592. podignut je krasni mramorni oltar. Svemu tome je svjedokom službeni dokument porečkoga biskupa Gašpara de Nigrisa. Nova veličanstvena crkva u Balama sagrađena je 1882. g. i posvećena pohođenju Bl. Dj. Marije i bl. Julijanu, kako svjedoči natpis urezan u kamenu.
Spomen dan Blaženog Julijana obilježava se 1. svibnja, to je i Dan Općine Bale.
Kameni sarkofag u kojem su bili pohranjeni ostaci Blaženog Julijana čuva se u kripti. Iznad sarkofaga je ploča iz 1645. kojom je u samostanu Sv. Mihovila bilo obilježeno mjesto na kojem je pronađeno tijelo blaženika.